“Četiri sina, sva četiri otišla od kuće..”

Četiri sina, sva četiri otišla od kuće…

Jedan u Njemačku, dvojica se osamostalila nakon studija pa žive sami, četvrti se oženio a žena neće s nama.

Kuća stalno prazna, a mi već stari, nema ko da nam pomogne. Imamo veliku kuću i imanje u predgrađu, kao i jedan stan u centru grada, i planiramo da to ostavimo u dobrotvorne svrhe u testamentu.

Kad već oni o nama ne brinu, poslije svega što smo učinili da ih školujemo i od njih napravimo ljude, zašto bismo mi zbrinuli njih?