
Muž mi je imao dete sa drugom ženom. Nije se ženio, ali je priznao dete, a to se sve desilo pre nego što je mene upoznao. Vidjao ju je često, a znala sam da ima ćerku čim sam ga upoznala.
Nakon nekoliko meseci veze, mi smo se venčali, s tim što je on često dovodio dete kod nas. A onda se ta žena teško razbolela. Potrudio se da joj pomogne, vodili smo ju po lekarima, ali joj nije bilo spasa. Jednog dana je došao kući i rekao mi:
“Doktor mi je rekao da se ona neće izvući, a ne bih da dete živi sa bakom (majkom žene koja mu je rodila ćerku). Sad sam joj najpotrebniji i ne mogu ju ostaviti. Ne očekujem od tebe da se prema njoj ponašaš kao prema našem detetu, ali molim te dozvoli da živi sa nama.
” Rekla sam mu da pristajem, da ju neću odvajati od mog deteta, i da očekujem još jedno. I njoj sam kasnije rekla da bude spokojna (kad je saznala da joj nema spasa), da ću čuvati i voleti njenu devojčicu, i da ju neću odvajati od svoje dece. To nikada nisam radila, i volim ju kao da je moje dete.