VIC DANA: Fata i Mujo u Americi

Otišli Fata i Mujo u Ameriku. Dali im Amerikanci sve, samo im rekli da kad dobiju dete moraju dati neko američko ime. Rodila Fata sina i otišao Mujo da ga upiše u knjigu rođenih.

Kada se vratio pita Fata:

– Kako mu je ime?

– Sjedinjene Američke Države – odgovori Mujo!

– Pa kako ćemo ga zvat, bolan Mujo?

– Esadeee, Esadeee, …

BONUS

“Žena je ostavila mene i kćerkicu od 4 godine, samo je jedan dan rekla da ide daleko, da živi s drugim jer me više ne voli.

Dvije godine su prošle, nijednom nije nazvala, ni da pita kako je dijete. Zaboljelo je jako što me ostavila tako iznenada, ali najviše me pogodila patnja moje kćerke, mala je plakala za majkom svaki dan, vremenom se kolko tolko oporavila i navikla.

Volim to dijete više od života, bio sam joj i otac i majka. Osuđujte kolko hoćete, ali ako se moja žena ikad vrati i traži dijete, boriću se svim silama sa ga ne dobije, dovoljno joj je život upropastila, to za mene nije majka.

BONUS

Toliko sam iznervirana da je to strašno. Kupujemo novi bazen za dvprište, naše dvorište i dogovorim se sa mamom i da ga uzmemo već, ona zove ujaka da se konsultuje, on hoće manji za njegovu decu koja će da se kupaju 10 dana max i idu nazad kući alooooo. Ovo je banalan primer, ali ne dozvolite da drugi ljudi utiču na vaše odluke i određuju šta ćete sa vašom imovinom da radite. Balkan “seljački”, to ima samo kod nas…

Shvatio sam da je ona moj par kada smo posle obilnog obroka u restoranu, nekoliko sati pred novogodišnju proslavu, prolazili gradom a ona vukla neku kesu iz restorana. Shvatio sam šta je u kesi tek kada je prišla nekom klincu na Terazijama koji je očigledno bio gladan. U kesi je bila hrana iz restorana koja je ostala. Vukla je to kroz grad da bi naišla na nekog kome je potrebno. Bio sam srećan što je imam ali tužan što se mi neki “razbacujemo” po restoranima a neko u novogodišnju noć ulazi gladan.

Ne razumijem muškarce koji se jave kao da nešto pokušaju i na kraju se iz svega toga rodi jedno veliko ništa. Dakle ako planirate da gubite vrijeme sa nekim bolje ga gubite sami.

Djevojka mi je odrasla na selu i sad živimo u gradu. Kad god dođemo do njenih nema odmora uvijek se radi, to mi čak i ne smeta međutim, kad god donesemo nešto za jelo iz grada punica to izbjegava kao nezdravo je, jede samo što ona posadi ili uzgoji. Ta hrana iz grada sve umjetna. S tim da ista ta punica puši 6 cigareta na dan i koristi najmanje 10 tableta dnevno….

Tokom studija finansirao me je deda sa mamine strane jer je mome ocu to bilo preskupo. Sad sam zadnja godina na masteru pa mogu da radim i samu sebe finansiram. U maju sam radila svaki dan pa sam dobila veću platu. Kad je otac saznao to rekao je majci ‘pa nek sada nama pošalje.’ Pritom oni rade i imaju dovoljno. Ja se ne ljutim što on hije hteo da me finansira, ali zašto ja sada njemu dugujem? Koja je to logika?